Predpostavke koje smo imali o teškom životu na selu nijesu bile ni približne onom što smo dobili posle izlaska na teren.Podijeljeno, osiromašeno, napušteno, ispolitizovano, zloupotrijebljeno, iskorišćeno, učmalo, ali još uvijek po svom potencijalu i ljepoti jedinstveno… Trend koji se vidio u prelijepoj seriji “Vratiće se rode” skoro se preslikava u eko selu Podgora.Baranda ima biznismene koji joj žele seosku deponiju, Podgora ima svoje koncesionare koji joj umjesto naknade godinama sve uzimaju i ostavljaju samo probleme, ovih dana pojavili su se i novi uzurpatori…

Da bi se vratile rode mora se vratiti život, da bi selo bilo eko mora se puno toga uraditi i promijeniti. Ono što želimo da postignemo u Podgori u potpunoj je suprotnosti razvoju koji se danas sprovodi u Crnoj Gori, razvoj podredjen samo kompanijama, prodaji vjekovnih ognjišta, izgradnji spavaona za masovni turizam, sve pride pretumbano, korumpirano, centralizovano, i ispolitizovano.Ako hoćete traktor na kredit morate biti partijski aktivista, ako hoćete podršku morate da pričate kako se to od vas očekuje, sa ovakvim pravilima ponašanja se ne ide u Evropu već nazad mnogo gore od jednopartijskog sistema.

U Crnoj Gori trenutno nema ni jednog argumenta kojim bi se mladi čovjek ubijedio da odpočne život na selu, budžeti dva resorna ministarstva(poljoprivreda, ekologija i turizam) su apsulutno nedovoljni, programskii i strateški pristup je neprikladan s obzirom na njihovu važnost .

Ako mislimo da obezbijedimo ukupnu ekonomsku i ekološku održivost za Crnu Goru, to neće biti moguće bez njenog osnovnog prirodnog zaledja– sela, bez značajnije proizvodnje hrane, domaćinstava – farmi, novih usluga, seoskog turizma...

Održivost neće biti realna ukoliko ne smanjimo uvoznu zavisnot, prevashodno hrane, i kroz turizam povećamo plasman domaćih proizvoda .

Trenutno postoje prevelike razlike u odnosu na potrebe i projekcije razvoja Crne Gore.

Podsjetiću da smo pogrešnom ekonomskom politikom poslednjih pola vijeka došli u skoro bezizlaznu situaciju.Život u crnogoskom selu postao je nemoguć, zadržao se samo zahvaljujući malom broju staračkih domaćinstava koji su uspjeli da održe makar biološki opstanak u njima.

Da bi se stvorio balans, održivi razvoj, očuvala priroda, omogućio ravnomjeran razvoj, smanjile socijalne razlike, regionalne razlike, smanjila nezaposlenost,raseljavanje stanovništva(posebno sa sjevera), spriječilo stvaranje siromašne prenaseljene Podgorice,: mora se mnogo, mnogo više uraditi na prevazilaženju razlika.

Ovaj sociološki fenomen postoji u Evropi, ali Evropa se snažnim mjerama suprostavlja jer je svjesna negativnih posledica po njenu ekonomiju...

Naš projekat se oslanja na lokalno stanovništvo kao nosioca cjelokupnog koncepta, na poboljšanje uslova života, na očuvanje životne sredine, na nove razvojne programe(proizvodnja hrane, zanati, usluge...), novu turisticku ponudu koja upravo nedostaje Crnoj Gori da bi zaokruzila svoj turisticki proizvod . Strateški je koncipiran tako da podrazumijeva da će i u narednih 100 godina našim potomcima biti potreban prostor na kojem će moći dostojno živjeti, on podrazumijeva slobodnog pojedinca koji koristi moderna znanja i provjerena iskustva kako bi obezbijedio kvalitetan život ali ne na štetu prirode već u cilju njenog unapredjenja(održivo plus). Kada je pokrenuta rekonstrukcija bunara, znali smo da će oni jednog dana biti u upotrebi, nijesmo ni predpostavili da će to biti već ove godine…Kako se ovih dana povečavaju restrikcije na preopterećenom gradskom vodovodu i razmišlja se da se grad snadbijeva samo tehničkom vodom, voda za piće sa tradicionalnih izvora ostaje kao nužno rješenje...Sta će se tek dogadjati za 50 godina kada se na Mediteranu predvidja 30% manje vode?

Nijesmo ni protiv izgradnje novih eko sela(izgradnja smještajnih kapaciteta u nekom napuštenom selu), ali se mora znati da ovaj koncept ima limite, u odnosu na prostor, očuvanje životne sredine, trajanje, atraktivnost, i održivost... Strani turista u crnogorskom selu očekuje autohtone domaćine, specifičnu kulturu i tradiciju, zdravu hranu, arhikteturu, očuvanu prirodu, spreman je i da plati da bi bio aktivni učesnik u životu eko sela...Ovaj koncept je u ekspanziji u SAD-u, Evropi...U svojoj suštini je superiorniji u odnosu na sve druge programe održivog razvoja jer se konačno shvatilo da će planeta oskudijevati sa resusima ukoliko ne pronadjemo odgovore za probleme kojih je svakim danom sve više....

Uzmemo li u obzir sve rasprostranjeniju kategoriju etičkog turiste koji posjećuje samo one destinacije koje su postigle sklad izmedju ekonomskog razvoja i očuvanja prirode, a tome dodamo i neka negativna iskustva konkurentnih mediteranskih destinacija jasno je koliko moramo napredovati...

Hrvatska i Srbija daleko više ulažu u razvoj eko sela, daleko su ispred , već ih imaju u ponudi na turističkoj berzi, imaju svoju mrežu, formirana udruženja, online rezervaciju smještaja, puno više ulažu u organsku poljoprivredu itd...

Mi u Crnoj Gori i pored svih grešaka imamo dovoljno prostora da pažljivim planiranjem i odlukama postojeće probleme u crnogorskom selu pretvorimo u veliku priliku. Govorimo iz iskustva jer smo u okviru projekta obišli sela u Srbiji i Bosni i Hercegovinia i možemo potrvditi da naše selo jeste najzapuštenije ,ali zahvaljujući geografskoj poziciji i izuzetnom prirodnom okruženju daleko atraktivnije i perspektivnije. Na turističkoj berzi brzo može postati atraktivno kao Sveti Stefan, Kotor, Žabljak, Ada Bojana, Nacionalni parkovi...

Odgovornost je velika, hoću da vjerujem da su smo svi dovoljno svjesni šta nam je činiti....

Podrška mora doći instutucionalno, potrebno je značajnije finasijski podržati ovaj koncept, formirati crnogorsku mrežu eko sela, raditi na jedinstvenom programu kako bi se izgradio prepoznatljiv brand, mora se raditi na podizanju kapaciteta, zajednički nastupiti na sajmovima, povećati subvencije, omogućiti beskamatne kredite, osmisliti biznis inkubatore, sertifikovati organsko proizvodnju, brendirati crnogorske poljoprivredne proizvode(prljo, sireve, vino,skorup, jela nacionalne kuhinje, čajeve..), crnogorsko selo promovisati kao jedinstvenu ponudu...

....Sa malim sredstvima pokrenuta je jedna velika priča, pozitivni rezultati se već počinju nazirati za širu zajednicu, sve više ljudi razumije koncept i namjere projekta.Mještani sela su postali aktivni učesnici u njegovoj realizaciji, više cijene prostor na kome žive, razmišljaju o budućnosti održivo, grade na tradicionalan način, čuvaju izvore, razgovaraju ...

Kada smo počinjali znali smo šta nas čeka, medjutim, nijesmo ni predpostavljali da će opstrukcija biti snažnija od podrške.

Očigledno je da vizionarski projekti raskrinkavaju sve ono što je oko njih loše, pomažu ljudima da ne žive u zaludama, da se okreću sebi, da je borba za opšte i sigurna borba za pojedinačne interese. Bez obzira na sve, bez obzira na očigledne planove da se ovaj projekat uništi i pokuša udariti na MOST, istrajaćemo, „da svako selo bude eko, da ljudi u njima budu neko”.

Proteklih nekoliko mjeseci u eko selu „Podgora” dešavale/dešavaju su se različite aktivnosti:

Na fotografijama:

Kulturno umjetnička manifestacija "Hajdučki sastanak"
U toku rekonstrukcija još jednog bunara "Gusarica"
Volonterska akcija čišćenja eko sela...

Jedna od najboljih generacija djaka iz Žabljaka u Podgori je prošla trening za vodice-birdwatching/posmatranje ptica